U farmaceutskoj industriji dokumentacija je “dokaz” da je svaki korak urađen ispravno. Decenijama je taj dokaz bio papir: radni nalozi, validacioni protokoli, ručno potpisani zapisnici, papirne forme i arhive pune registratora. Međutim, papir je istovremeno i slabost sistema: podložan je greškama, oštećenjima, gubitku, nečitkim unosima, sporom pretraživanju i izazovima tokom inspekcija. U eri digitalizacije, sve više GMP okruženja postavlja isto pitanje: može li se validacija voditi potpuno digitalno, bez kompromisa po GxP zahtjeve?